Franklin, Tennessee, nije baš mjesto koje posjećujete dvaput u okviru 14 mjeseci (osim ako stvarno ne volite chili cook-offove), a ipak, ja jesam.

U septembru 2009, imao sam let do tamo da bih proveo dan s Paramore-om, koji su bili na ivici izdavanja njihovog Brand New Eyes albuma i gdje su, kako sam to naslovio, bili spremni da postanu "Kraljevi i Kraljica Juga."(skoro sam postavila tu reportažu)
To se vjerovatno nije desilo, ali, čovječe, vjerovao sam svo vrijeme.
Bend -pooštreni rezolucijom unutrašnjih konflikta koji su ih udarili (rezolucije koje su činile jezgro albuma) - su izgledali srećno, smijući se i šaleći jedno s drugim, dok smo jeli ručak u Puckett's Grocery, vozili bicikle oko lokalnog Goodwilla, i družili se u kući frontmenke Hayley Williams.
Zaista je izgledalo kao da su bili pripremljeni da osvoje planetu.
Ili bar dovoljno zdravi da pokušaju.



Prošle nedjelje sam se vratio u Franklin da još jednom razgovaram sa Paramore-om.
Odsio sam u istom hotelu, vozio sam moj iznajmljeni automobil istim kotrljajućim seoskim putevima, čak i jeo ručak u Puckett's-u (dobijete osjećaj da je ovo vrsta grada u kojem se rijetko kad šta mijenja), ali okolnosti koje su okruživale moj put su bile kompletno drugačije.
Planeta nije bila osvojena, a obećanje izlečenja Brand New Eyes-om izgledalo je kao daleko sjećanje.
Prošlo je nekoliko dana otkad je bend objavio njihov raskid sa članovima koji su osnovali bend, Joshom i Zacom Farro-om, a ostali članovi su doprli do mene da bi diskutovali o cijelom incidentu, po prvi i, tako mi je rečeno, zadnji put.

I dok produbljujemo moj intervju sa bendom tokom MTV Vijesti "Paramore:The Last Word"uživo (petak, 16:00h ET na MTV.com), važno je znati prilično nevjerovatnu priču koja je bila vezana za tjeranje nečeg da se desi - i kako je samo drugačije sve bilo kad sam stigao u grad.

Ovo je bio, poslije svega, intervju koji se sklopio u tri dana, počevši sa jednim e-mailom od brenda decemba 27.-og (kad je New Yorku i dalje izgledao Hoth ), praćeno jednim, nevjerovatnim letom u zadnjim minutima za Nashville 29.-og (dok su se linije nasukanih putnika nadale nasuprot nadi da će stići igdje), a kulminiralo u ne-imati-zabranjeno, sve-na-sto sjedeći u podrumu Hayley Williams, 30.-og.
Kada mi je rečeno da bend želi da diskutuje o problemu prije kraja 2010.-e, to nije bila samo hiperbola.
Nijesu mogli da docekaju da okrenu novi list, stave sve ovo iza njih i počnu iznova u Novoj godini.

Kako sam se vozio da bih došao na taj intervju -slušajući Brand New Eyes u iznajmljenom automobilu- odmah sam postao iznenađen koliko se samo album promijenio za mene.
U početku sam kiss-off poslanice tumačio kao bezimene i bezlične klevete, ali sad, znajući sve što se desilo, postalo mi je jasno da je Eyes gotovo u potpunosti o konfliktu između Williamsove i Josha Farroa.
Rečenice kao što su: "It has to be so lonely/ To be the only one who's holy," i "Where's your gavel, your jury/ What's my offense this time?" bili su, udarac po udarac, ishodi borbe između frontmenke i glavnog gitariste, koji ne da su samo napisali većinu albuma, već su se takođe i zabavljali.
Ovo je bilo stvarno, opipljivo... stvari koje su, na kraju, doveli do odlaska Farro-ovih iz benda.

Kada sam stigao u kuću Williamsove, bio sam odlučan da je pitam u vezi tih lyricsa, i nije porekla da je ijedna od njih bila vezana za Farro-a.
U biti, nije ništa porekla -bolna osjećanja, frustracije, zbunjenost- a nijesu ni njene kolege iz benda, Taylor York i Jeremy Davis.
Tačnije, pored toga koliko se cijela situacija pogoršala, njihova iskrenost me je najviše impreonirala.
Odgovorili su na sve Farro-ove optužbe, i nije postojala nijedna tema koja je bila zabranjena.
Naravno, bilo je tuge u toj prostoriji, zajednički osjećaj slomljenog srca, zato što dobijete osjećaj kao da su njih troje zaista vjerovali da ih je Brand New Ezes izliječio, ali su složili hrabro lice, ne zbog njih (kako su mi ponovili), već zbog njihovih fanova.

Razgovarali smo skoro sat vremena, pozdravili se, a ja sam krenuo ka aerodromu.
U avionu koji je vraćao za New York, nastavljao sam da razmišljam o tome kako sam uzeo isti ovaj let prije godinu dana i kako su stvari postale drugačije.
Ne morate da budete u bendu kako bi shvatili zašto se ovo desilo.
Ista dinamika se odnosi na bilo koju grupu prijatelja, posedno kad je jedan izdvojen i data mu je lavovski dio pažnje.
Osjećanja su povrijeđena.
Stvari su rečene.
Većinu vremena ne mogu ostati neizrecene, a priča se završava u mnogome kao što se završila sa Paramore-om.
To je šteta, ali je to takođe i život.

Samo, Paramore čvrsto tvrdi da se priča ovdje ne završava.
Oni su spremni, planiraju velike stvari (o čemu ćete čuti na live stream) i odlučni da ne razočaraju svoje fanove.
Prepoznaju sve loše što se desilo, ali promjena nije obavezno loša stvar.
Naravno, našao sam ironiju u tome što pričaju o promjenama u mjestu koje izgleda praktično otporno na promjene, ali možda je to suština: Franklin će možda zauvijek ostati isti, ali Paramore neće.
I možda ću ići na još jedan put do Tennesse-ja ove godine, samo da provjerim koliko su stvari postale drugačije. Još jednom.

Napisao:James Montgomery
Prevedeno sa:http://www.mtv.com/news/articles/1655330/paramore-move-on-small-town-that-doesnt.jhtml